Vi ste ovdje:Početna » Kultura » Marino Srzić predstavlja prvu knjigu: ‘Kavalaric’ je vremeplov života Makarske

Marino Srzić predstavlja prvu knjigu: ‘Kavalaric’ je vremeplov života Makarske

Marino Srzić predstavlja prvu knjigu: ‘Kavalaric’ je vremeplov života Makarske
Marino Srzić, knjižničar u Gradskoj knjižnici Makarska prepoznatljiv i nadasve poznat kao izniman poznavatelj pisane riječi napisao je i prvu vlastitu knjigu. Intrigantnog naslova ‘Kavalaric’ bit će predstavljena u dvorani Arte Glazbene škole u četvrtak 14. prosinca 2017. s početkom u 19 sati.

Zašto i kako ‘Kavalaric’ razgovarali smo s Marinom Srzićem koji je pravo bogatstvo makarske prošlosti zabilježio i objavljuje u svom prvijencu.

Zašto uopće ‘Kavalaric’?

- Sama riječ znači vrtuljak ili ringišpil i u kategoriji je riječi koje su skoro izašle iz uporabe. ‘Kavalaric’, jer sam vrijeme shvatio upravo kao vrtuljak. Svi sjedimo na nekakvom vrtuljku vremena i brzo se okrećemo. Neki od nas uspiju kroz to vrijeme vidjeti sve što se događa okolo i iz svih tih đireva na kavalaricu pamte nešto što je njima bitno. Đirevi priča iz te vrtnje zavrtile su se u „Makarskoj kronici“ i publika je dobro reagirala.

Moj ‘Kavalaric’ je onaj kavalaric iz vremena moga djetinjstva u Kalalargi gdje sam odrastao, rodio se i odgojio. I upravo u toj vrtnji sam pokušao uhvatiti one situacije koje su bile zanimljive i koje su se godinama u meni na neki način filtrirale i konačno dovele do onoga što se danas zove knjiga ‘Kavalaric’.

Je li riječ o kronici gradskog života?

-’Kavalaric’ nije dokument vremena, ali je na neki način svakako vremeplov koji govori o životu stvarnih osoba, ljudi koji su živjeli tu. U knjizi su oni katkada pod izmišljenim imenima iz razumljivih razloga, a nekada se nazivaju stvarno onako kako su se zvali. Svih tih glavnih junaka osim mene i mojih vršnjaka, jednog dijela moje obitelji, nema više među nama. Međutim, svi su tvorili Kalalargu kakve više nema, a koja je zaista bila kazalište u malom, teatar na otvorenome.

Koje je razdoblje života Makarske obuhvaćeno, otkriva li knjiga i priče iz desetljeća života starije prošlosti?

- Upravo je to ono što ‘Kavalaric’ čini vremenskim više nego što su moje godine. Dakle, ja sam uvijek bio sklon družiti se sa starim ljudima, a puno manje sa svojim vršnjacima. Iz svih tih druženja sam pamtio priče, ćakule, makarske fjabe, ali i legende, bajke, sve što je dijelom usmene baštine grada.

Valjalo je sve te priče zapamtiti, likove ostaviti žive u sjećanjima i po onome što su i kako govorili, to sigurno rijetki mogu?

- Pamćenje likova, ponašanja ljudi koje sam susretao, dnevne dogodovštine, očito je to nekakav moj dar. Zanimljivo, zaboravim što sam ručao, ne sjećam se nekih vršnjaka iz generacije, a pamtim priče drugih. Interesi su mi očito išli prema tim starim ljudima i onome što su oni pričali. To je bila iskrena znatiželja. Netko pamti igre s vršnjacima, koje su pjesme pobijedile na festivalima, netko nogometne utakmice. Ja pamtim staru Maru, Mandu i druge likove iz Kale.

Rječnik iz ladica moga djetinjstva

Osim sadržaja ‘Kavalarica’ koji je izlazio u ovdašnjem tjedniku, knjiga donosi i veliki rječnik od više stotina riječi koje sam nekako izvukao iz ladica moga djetinjstva. To su uglavnom lokalizmi – riječi koje više nisu u upotrebi, ali i riječi iz moje kuće koje drugi nisu upotrebljavali. Taj riječnik ima prefiks makarskoga, ali nije samo makarski. To je rječnik moga djetinjstva. Knjiga je bogato opremljena fotografijama, a izdana je u vlastitoj nakladi. No ne bih uspio da nisu potpomogli Turistička zajednica, Grad Makarska i Hoteli Makarska. Njima mogu biti zahvalan da će knjiga izaći u ovakvoj formi kakva je.

Već sami nazivi tvojih feljtona su čuvarica nekog zaboravljenog ovdašnjeg rječnika?

- Parlatina u domaćem kontekstu znači kad se neko previše uzgovori, a može pri tome reći i neke zanimljive informacije. Maškadur je nešto što prije 20 godina nije trebalo objašnjavati, to je napravljena posuda za čuvanje spize pršuta, suve ribe, sira i ostalog kako ih ne bi zagadile, uglavnom muhe. Škritorij je ustvari naziv za pisaći stol – otkriva Srzić.

Nema dvojbe kako će nas obradovati štivo o životu Makarske, o čuvanju od zaborava ljudi i događaja Kalalarge što jest tvoja preokupacija, ali kako si se odlučio na pisanje knjige?

- Kako inače objavljujem u tjedniku Makarska kronika od 2013. tekstove na tu temu, tako je nekako krenula cijela priča. Objavljen mi je feljton Kavalaric, a kasnije se to širilo na druge feljtone; Maškadur, Škritorij, Priče o starim prezimenima, a danas ide Parlatina. Svi su ti sadržaji vezani za Makarsku kakve više nema, za tradiciju, fjabe iz makarske prošlosti i za ono što u posljednje vrijeme nestaje – identitet grada.

Mnogi te znaju kao iznimnog knjižničara, kao baštinika makarske povijesti iako pripadaš mlađoj generaciji, kako to uspijevaš?

- Mislim da je kvaka u tome što radim ono što volim. Naravno, ja u poslu ne mogu izaći iz onih gabarita koji su moji interesi. Ali, pokušavam isto pratiti i ono što me ne zanima, a što vole drugi ljudi. Svakako neću moći preporučiti neku najnoviju knjigu iz naučne fantastike iz svojeg iskustva jer je ne preferiram. Ali kad radim takav posao valja mi se zabaviti time i vidjeti što je novo izdano, pratiti medije. Jedino tako se posao odradi kako treba. Inače preferiram zavičajnu povjest, povijest uopće, umjetnost, beletristika, posebno domaća. To mi je posao i u njemu uživam jer preferiram taku vrstu literature.

 

Janja Glučina / IvoR

 

Print Friendly

Sva prava na tekstove i slike pridržava gradsko glasilo Makarsko primorje. Izrada stranica Željko Kovačić - Makarska

Na vrh