In memoriam Jure Glavičić, legenda makarskog kuharstva: “Imamo dugu tradiciju, ali treba osmisliti programe”

In memoriam Jure Glavičić, legenda makarskog kuharstva: “Imamo dugu tradiciju, ali treba osmisliti programe”
Na Dugišu, u kućici utonuloj u cvijeće, prije dva dana u 85. godini života utihnulo je srce Jure Glavičića, legende makarskog kuharstva.

Kada smo ga posjetili prošle godine, upravo negdje ovih dana, barba Jure je teško pristao na razgovor. A, kada su riječi potekle, u trenutku je oslikao povijest bijele kape jer gradio je kuharstvo na Makarskom primorju, i prorekao budućnost. -Što će nam zvjezdice ako nemamo radnu snagu.

Kazao je tada: – Kuharski poziv nije bio moj prvi izbor. Ali kako roditelji nisu imali mogućnosti školovati me za slikara, razmišljao sam i shvatio da mogu biti umjetnik i u kužini. Završio sam prvi razred niže Ugostiteljske škole u Makarskoj, a malu maturu položio u Opatiji 1951. godine. Usavršavanje sam nastavio i stekao vkv, tada najveći domet u struci. Zahvaljujući tome od 1962. do 1968. bio sam nastavnik u makarskoj Srednjoj ugostiteljskoj školi.

Prisjetio se i svojih početaka: – Bili su teški moji počeci, ali i kao učenika praktikanta. I u mornarici sam na brodu Galeb brusio kuharsko umijeće, oplovio cijelu Europu, doživio kuharstvo iz raznih kultura i običaja. Poslije kao kuhar i šef kuhinje u hotelima Osejava, Dalmacija, Rivijera, gdje sam dočekao mirovinu, moj moto je bio davanje do kraja poslu kojim se baviš, dakle budi nešto, a ne ništa. Vidi se to i po tome da sam sedamdesetih godina bio među trinaest najboljih kuhara u bivšoj državi. Tako sam odgajao generacije makarskih kuhara, i ponosan sam na način koji smo to radili. Puno pozornosti se davalo teoriji, a još više praktičnom dijelu. Međutim, uvijek sam im govorio, teško je dosljedno primjenjivati recept, treba hranu osjetiti. I danas kada čujem sve što se događa u ugostiteljstvu budem tužan. Pitam se zašto se konačno nešto ne učini da djeca zavole kuhanje, školuju se. Tako se događa da imamo hotele s nekoliko zvjezdica, a nemamo kvalitetnu radnu snagu, ili još lošije, nema tko raditi. A, ovaj kraj bi mogao po svemu što ima biti jezgra kuharstva jer imamo dugu tradiciju, samo treba osmisliti prave programe i sve podići na višu razinu. Zdravlje mi ne dopušta veliko kretanje, ali spreman sam pomoći savjetima svima koji ih trebaju.

Legenda kuharstva Jure Glavičić nije se volio hvaliti svojim uspjesima, ali puna vitrina medalja i diploma govori najviše. Uvijek se zalagao za specijalnosti u kužini, a njegova su bila hladna jela. Kada bi osmislio hladnu platu, gosti bi zanijemili i skidali kapu. Pogled na njegove recepte i jelovnike ispisane krasopisom odaje neviđenu preciznost i ljepotu.

- Danas često čujem da se ljudi žale na teško ovo, teško ono, a imaju se najbolje namirnice, a da se ne govori o uvjetima rada   primjećivao je barba Jure.

Prije godinu dana prisjetio se – Kada sam radio kao praktikant u starom hotelu Osejava 1953. godine, dobivali smo sve moguće pohvale gostiju. Važno je znati da u tom vremenu u Makarskoj nije bilo vode, a mi smo je imali samo dva sata dnevno. Vjerujete, krumpir za restanje smo kuhali u slanoj vodi kako bi uštedjeli. Imati nož je bilo cijelo bogatstvom mljeveno, meso se radilo ručno. Nismo imali hladnjake, već su nam ljudi s Biokova donosili led. Ali, ručak nikada nije kasnio, jastoga nismo mogli pripraviti koliko se tražilo. Za svoj rad smo dobivali same superlative. Bila su to teška, ali lijepa vremena. Bilo bi mi drago da mladi pokazuju više zanimanja za kuharsko zanimanje, a s druge strane da škole kroz svoje programe nađu načina kako ih popularizirati. Lijep je to svijet, svaki posao koji se radi sa srcem mora donijeti rezultat. Na tom putu je potrebno strpljenja. Svi moramo biti svjesni da su lijepi hoteli poželjni, ali ako je gost nezadovoljan hranom bitno će utjecati na njegov dojam i ponovni dolazak.

Barba Jure je bio posebno ponosan na turističko-ugostiteljska natjecanja Makarske rivijere koja su se organizirala poslije svake turističke sezone. Bila je to prilika da se i kolegama prezentira svoj rad i proglase oni najbolji radovi, a o njegovim se platama pričalo i po svijetu.

Unatoč predanosti kuharskom pozivu Jure Glavičić je bio poseban i u slobodnim trenucima. Kao momak draga mu je bila nogometna lopta. Dok je bio boljeg zdravlja, udičarenje je bio njegov omiljeni svijet. Slikarska nadarenost nije zastala, s perom i tušem u ruci nastali su crteži vojnih brodova.

Drago mu je bilo dok je čitao knjige zabilježiti zanimljive misli i poruke. Učio je cijeli život. Sa svojom suprugom Ljubicom gradio je skroman ali poseban život.

Posljednji ispraćaj Jure Glavičića je danas, 20. kolovoza u 19 sati na Gradskom groblju Sv. Križa u 19 sati.

 

 

 

J. Morović/IvoR

Print Friendly, PDF & Email

Sva prava na tekstove i slike pridržava gradsko glasilo Makarsko primorje.

Na vrh