Vi ste ovdje:Početna » Sport » VLADO DIVIĆ, PONAJBOLJI IGRAČ ZMAJA U NJEGOVOJ POVIJESTI Veliki talent ne znači i uspješnu karijeru, volio bih svoj ‘suhi list’ prenijeti na mlade

VLADO DIVIĆ, PONAJBOLJI IGRAČ ZMAJA U NJEGOVOJ POVIJESTI Veliki talent ne znači i uspješnu karijeru, volio bih svoj ‘suhi list’ prenijeti na mlade

VLADO DIVIĆ, PONAJBOLJI IGRAČ ZMAJA U NJEGOVOJ POVIJESTI Veliki talent ne znači i uspješnu karijeru, volio bih svoj ‘suhi list’ prenijeti na mlade
Vlado Divić, danas 73-godišnjak, jedan je od ponajboljih igrača makarskog Zmaja u njegovoj skoro stogodišnjoj povijesti. Najbolja potvrda tomu je i podatak da je prilikom proslave devedeset godišnjice kluba prije osam godina izabran u najbolju momčad u njegovoj povijesti. Divić je bio nogometni virtuoz, igrao je na poziciji ofenzivnog veznog igrača, a najviše pogodaka postizao je izvodeći slobodne udarce. Takozvanim ‘suhim listom’ vratare protivničkih klubova dovodio je u očaj.

Kako je uopće sve počelo?

- Kao i većina makarskih dječaka nogomet sam počeo igrati na ledinama i starom Zmajevom igralištu. Igrali smo po cijele dane, a najviše u vrijeme ljetnih školskih praznika. Kako nije bilo organiziranog treniranja i natjecanja igrali bi kvartovske turnire. Tek je početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća Gajo Rafaneli osnovao juniorski sastav Zmaja. Već nakon prve selekcije Goran Puharić i ja bili smo odabrani i počeli smo ozbiljnije trenirati. Nedugo nakon toga Tomislav Delić, koji je igrao za Hajduka i Zmaja, postao je trener juniora. Prvu službenu utakmicu na novoizgrađenom stadionu odigrali smo protiv Dalmatinca iz Splita čiji je trener bio legendarni igrač Hajduka Ljubo Kokeza. Uključili smo se također i u službeno juniorsko natjecanje Dalmatinske zone i već u prvoj sezoni osvojili prvo mjesto.

 

HAJDUK NEOSTVARENA ŽELJA

Nastupali ste za juniorsku selekciju Dalmacije?

- Prvu utakmicu za juniorsku selekciju odigrao sam 1963. godine, a sjećam se da je izbornik bio Leo Lemešić. Bio sam standardan igrač i Leo me upoznao sa Bajdom Vukasom i Franom Matošićem, predlažući im da bi bilo dobro da prijeđem u Hajduk. No, službeni poziv za prelazak u klub za koji navijam od djetinjstva nisam dobio.

Kad ste počeli igrati seniorski nogomet?

- Prvu službenu utakmicu za Zmaj odigrao sam 24. svibnja 1964. godine protiv Tekstilca iz Sinja. Dobili smo je s 2:1. Nastavio sam igrati za Zmaj, a 1967. smo odigrali prijateljsku utakmicu protiv Hajduka kojeg smo pobijedili s 3:2. Za bijele su tada igrali Vukčević, Žaja, Mušović, Nadoveza, a za nas Rančić, Puharić, Braica, Rafaneli, Topić pa su gledatelji uživali u dobroj igri.

 

POVRATAK U MAKARSKU

Potom je uslijedio poziv Crvene zvijezde?

- Tog ljeta Miljan Miljanić koji je bio trener mlade reprezentacije bivše države i Crvene zvijezde boravio je u Makarskoj. Pozvao me na kavu i pitao me: – Bi li ti mali došao igrati u Zvijezdu? Taj poziv potpuno me iznenadio i nisam odmah donio odluku. Nakon dan-dva prihvatio sam poziv i s Miljanićem otputovao u Beograd, bilo je to 1967. godine. Odmah su me uključili u pripreme prve momčadi, a odigrao sam i neke pripremne utakmice. Kako su bili zadovoljni viđenim ponudili su mi ugovor koji sam odmah i potpisao. Saznavši za to delegacija Hajduka došla je u Beograd ali je bilo prekasno. Iako su me Džajić, Aćimović, Lazarević i ostali igrači sjajno primili nisam bio zadovoljan jer nisam postao standardni igrač. Na kraju prve sezone otišao sam na posudbu u drugoligaš Prištinu. Tamo sam postao ljubimac navijača, a bio sam proglašen i najboljim drugoligaškim igračem. Nakon završetka sezone vratio sam se u Makarsku i nikad se više nisam vratio u Zvijezdu. Odustao sam od profesionalnog nogometa i nastavio igrati u Zmaja.

Igrao si i u Sloveniji?

-Vojni rok služio sam u Novom Mestu, i u slobodno vrijeme trenirao s igračima lokalnog Elana. Nakon završetka vojske iz Elana su mi predložili da odigram bar jednu sezonu kod njih. Prihvatio sam i uz igranje sam bio i trener momčadi. Osvojili smo prvo mjesto u Slovenskoj ligi i ušli u Drugu saveznu. I pored toga nisam želio ostati u Sloveniji jer je zov Dalmacije bio jači.

 

GODINE PROLAZE: IZ MOGA ZMAJA ME NIKAD NISU ZVALI, A VOLIO BIH POMOĆI

Imaš svoje mišljenje o uspijehu inače, ali i o Zmaju danas?

-Veliki talent i nogometno znanje nisu uvijek garancija za uspješnu karijeru. Puno je stvari koje utječu na to. U prvom redu i sreća, jer ako se u pravo vrijeme ne nađeš na pravom mjestu sva očekivanja nestanu. Iz mog Zmaja me nikad nitko nije pitao. Iako sam im mogao pomoći bilo pokaznim treninzima, bilo savjetima, to oni nisu htjeli. A, kako su ga vodili ljudi koji i nemaju baš puno s nogometom završio je u ligi u kojoj Zmaju nije mjesto.

 

Jakov Kovačević /IvoR

 

 

Print Friendly

Sva prava na tekstove i slike pridržava gradsko glasilo Makarsko primorje.

Na vrh