Državna matura u službi ubijanja znanja

Treće izdanje državne mature u javnosti je podiglo veliku prašinu zbog gluposti koju su sastavljači pitanja za hrvatski jezik napravili. Umjesto da se koncentriraju na hrvatski jezik, književnost, umjetnost i društvene odnose u samoj književnosti i vremenu nastanka djela, sastavljači pitanja se bave nevažnim stvarima i glupostima

Koje je boje bio Juditin prsten? – je bilo jedno od spornih pitanja. I pitanje je zaista sporno i to po nekoliko kriterija.

Nije jasno zašto je uopće postavljeno takvo pitanje. Čemu ono uopće služi? Juditin prsten apsolutno je nebitan za djelo s umjetničkog gledišta i za okolnosti nastanka djela i same radnje u djelu. Prsten ima totalno nebitnu ulogu. Ali sastavljači pitanja na taj način pokazuju dokle su spremni ići u razaranju same državne mature i učenika te u pogrešnom uvođenju u život.

Takva pitanja uništavaju samu bit državne mature jer očito nije važno znanje o biti stvari već zapažanje pojedinosti koje nisu važne. Razaraju se i učenici jer im sastavljači pitanja kažu kako su nesposobni, lijenčine i da ne znaju ništa jer eto ne znaju boju nevažnog prstena.

Međutim, najvažnija je poruka koju su sastavljači pitanja poslali učenicima i javnosti. A poruka glasi: Ljudi vas neće cijeniti po vašem znanju, po vašem radu i po vašim ljudskim kvalitetama već po prstenu, odnosno nakitu, po odjeći koju nosite, po vašem izgledu, po šminki, po frizuri, po pojavljivanju u javnosti i sličnim glupostima. Mladi su vrlo podložni na ovakve poruke i vrlo brzo ih usvajaju. Tako smo uz medije, prije svega televiziju, koji do beskraja forsiraju sapunice, kojekakve emisije o «poznatima», Big Brothere, i slična smeća, dobili i državna tijela koja se isto ponašaju i rade. Jer sastavljači pitanja na ovaj način govore: Važan je prsten i njegov izgled, a ne književnost, pa niti sam Marulić.

Poruka je – nemojte učiti jer vam znanje ne treba. Važno je da imate prsten jer, eto, i Marulić je zapisao kakav je prsten jedne Ciganke i to je u knjigama čitavih pet stoljeća, a i dalje će biti. Tko je Judita, kakva je osoba i što radi, očito nije važno. Boja prstena je važna.

I poruka učenicima. Nemojte slušati profesore koji vas uče o bitnim stvarima. To vas nitko neće pitati. Obratite pažnju tko je u vrijeme nastanka djela bio celebrity, što je oblačio i kakve je boje imao nakit. To će vam u životu očito više pomoći nego sve drugo znanje o nekom književnom djelu.

Još nešto o ovakvoj državnoj maturi. Očito je da se radi o eksperimentu u kojemu su učenici zamorci pa onda i nevažni u cijelom postupku. Važne su stolice i stražnjice koje u njima sjede, važno je da se pojedinci mogu nesmetano i nekažnjivo iživljavati na današnjoj mladosti i budućnosti ovog društva, važan je faraonski odnos spram učenika i njihovih profesora te su važne podjele koje se stvaraju u društvu zbog ovakvih idiotizama.

  • piše Ivo Ćurković
Print Friendly, PDF & Email

Sva prava na tekstove i slike pridržava gradsko glasilo Makarsko primorje.

Na vrh