OTIŠA JE IVO MRAVIČIĆ – Jedrio je životom nesebično darujući dobrotu, bio je duša od čovika

OTIŠA JE IVO MRAVIČIĆ – Jedrio je životom nesebično darujući dobrotu, bio je duša od čovika
Nema više našeg Ive, otiša je, vijest koja se prolomila gradom na trajni odlazak 84-godišnjeg Ive Mravičića, njegove prijatelje i sugrađane rastužila je iako su znali da je zdravlje svima dragog Makaranina bilo jako narušeno posljednjih godina.

Dovoljno je bilo reći Ivo i znalo se da se misli na vrijednog čovjeka, humanista, nadasve spremnog na pomoć, savjet, a i njegova odjeća odavala je da je bio gospodin u pravom smislu riječi.

U novije vrijeme, a to znači od 90-ih godina, barba Ivo je bio vrlo aktivan u Udruženju obrtnika Makarska, kao predsjednik živio je za Gradsku glazbu Makarska u kojoj je u mladosti svirao trombon, a zanos kojim je vodio makarsku Podružnicu Hrvatske narodne stranke bio je vrijedan divljenja i poštovanja. Najsretniji je bio kada bi u mladima vidio da imaju mota za ugostiteljstvo. Često je govorio: – Osmijeh je za gosta najvažniji i lipa rič.

Vraćajući u ovakvim prilikama vrijeme unatrag njegov prijatelj Nikša Gilić pomno se sjeća svega što ih je oblikovalo, po čemu pamte mlade dane.

- Ivo je bio jedan od utemeljitelja Jedriličarskog kluba, a bio je i vrstan veslač. Kao štroker, znači onaj koji daje ritam u četvercu, bio je najbolji i najpouzdaniji. Rado se okušavao na kazališnim daskama u ulozi redatelja. Svi pamtimo njegovu ‘Dosjetljivu djevojku’. Ma, bio je čudo od čovika. Današnja Grotta Ivinom zaslugom postala je 60-ih godina ‘Špilja bar’ i mjesto na kojem je dobra zabava bila zajamčena – prisjeća se Nikša.

Barba Ivo je bio po zanimanju komercijalist, ali pomalo nemiran stvaralački duh i velika radišnost urodili su otvaranjem gostionice ‘Ribar’ koja je bila na glasu nadaleko. Mnogi se sjećaju da je više jela znao darovati nego naplatiti, a stari Makarani su ovdje rado zalazili. I ne samo oni, Ivu Mravičića su uvažavala svjetski poznati umjetnici poput slikara Olivera Tihog, Smoji je tu bila omiljena štacija, a sigurno je i talijanski pisac Alberto Moravija na ovom mjestu smišljao nove zaplete.

Možda će netko pomisliti da su Ivi obitelj i kuća bili u drugom planu. Sve, samo ne to. Itekako brižan suprug bio je ponosan na svoju dicu, a unuci na svog dida. I kad je pio kavu u Rivi znala se šalica za dječju kavu, i uvijek puno priče i razgovora. Toplinu kojom je zračio dotakla je praunučad.

Koliko god je điravajući rivom rado zastao i popričao s prijateljima i inače sugrađanima osjećao je veliku čast kada mu je bio povjerena organizacija posljednjih ispraćaja.

Barba Ivo, mi koji smo rado pili kavu s tobom ovim recima čuvamo uspomenu na tebe, jer se zna da si bio duša od čovika.

Makarska će se od Ive Mravičića oprostiti u subotu, 18. srpnja u 18. 30 sati na Gradskom groblju, uz pjesmu omiljene mu klape Srdela.

 

 

Jasna Morović/Ivor-Ž.K.

 

Print Friendly, PDF & Email

Sva prava na tekstove i slike pridržava gradsko glasilo Makarsko primorje.

Na vrh