MIROSLAV GLAVINA UMIROVLJENIČKE DANE KRATI I ZAČINJA S TUNJOM U RUKAMA – ‘Zna povuć lubin kapitalac od 8 kila, ali uvik ima nešto za obid’

MIROSLAV GLAVINA UMIROVLJENIČKE DANE KRATI I ZAČINJA S TUNJOM U RUKAMA – ‘Zna povuć lubin kapitalac od 8 kila, ali uvik ima nešto za obid’
Do prije par godina 76-godišnji Miroslav Glavina sa svojim kaićem je često išao na ribe, onaj sportski. Brodića više nema, jedno vrijeme buće i karte su bile štacije na kojima ga se moglo vidjeti. Sada, kada tijelo šalje druge znakove, svaki dan, samo da je lijepo vrijeme, uzima svoju stolicu, tunju i kanćalicu, pa put pod noge iz Biokovske ulice na rivu. Želja je uvijek ista. Da ulovi lubina jer mu je najdraža riba, ali i sve ostalo nije loše. Supruga Zlata meštrica je od kužine pa slasnih zalogaja ne manjka.

- Uvik san volija ribat. Sada kada me malo bole noge nisam više za more. Na rivi je blizu, vidim svita, a zakači se i pokoja riba. Nekad više, a nekad manje donesem doma. Sve je dobro. Uz zabavu i neka korist – otkriva nam Miro, koji je umirovljeničke dane prije deset godina dočekao u HEP-u.

Budući da se najavljuje loše vrijeme i ovog fetivog Makaranina ponosnog na devet unučica i unuka, želja je navela da prije leda uhvati još koju zraku sunca, a i da za ručak zavonja riba.

- Obično lovim od šest sati ujutro pa negdje do devet. Kada imam sreće i zasrebri se lubin, najviše ga volim sam ispeći na gradelama. Otkrio sam da mi je za ješku najbolja, ne friška, nego starija girica – iskreno će Miro, pomalo zabrinut jer sve manje ribe u moru.

Oči mu se sretno zacakle kada zna da od ulova ima i za podiliti, a kao što je to bilo oko Božića. Sjeća se: – Bilo je pet lubina, 12 cipala, ukupno 12 kila ribe..

Samo da se ponovi ribarska sreća. Još kada bi ta strast privukla i najmlađe Glavine.

 

 

Piše i foto: Jasna Morović

Print Friendly, PDF & Email

Sva prava na tekstove i slike pridržava gradsko glasilo Makarsko primorje.

Na vrh