JADRAN LASNIBAT MIROVINU ZARADIO U SLOVENIJI ALI LIŠTUN JE NEGOVA LUKA – Dok slikam makarske šrkrije zaronim u podmorje kistom, a tijelom i do 20 metara

JADRAN LASNIBAT MIROVINU ZARADIO U SLOVENIJI ALI LIŠTUN JE NEGOVA LUKA – Dok slikam makarske šrkrije zaronim u podmorje kistom, a tijelom i do 20 metara
Daleko od zavičaja, daleko od srca, izreka je kojoj je iznimka Makaranin, 71-godišnji Jadran Lasnibat, umjetnik u srcu, zaljubljenik u prirodu, od morskih dubina do Umca, a do kojega ko’ od šale dođe s dvadeset litara vode na leđima savladavši kilometar i pol uzbrdice.

Mirovinu je zaradio u Ljubljani u Republičkom zavodu za statistiku. Sve te godine redovito je dolazio u staru kamenu kuću, a zavičajno gnijezdo pruža mu toplinu i u starosti koju on živi kao da je pedesetogodišnjak.

Povod ovom susretu u Dalmatinskoj ulici je slučajan, vođen novinarskom znatiželjom, jer rijetkost je vidjeti osebujnog čovjeka koji u ruci nosi umjetničku sliku. Riječ po riječ, i ispod vremešnog lica, otkrila se cijela lavina zanimljivosti, pouka i poruka o maslinama, ali i crtice iz djetinjstva pedesetih godina prošlog stoljeća.

Jadran i tri godine starija sestra Zemka povezani su ljubavlju većom i jačom nego li se može ičime iskazati. Nije bilo lako kao dvogodišnjak ostati bez majke Anke koja je umrla na porodu, a tri godine kasnije i bez oca Petra Pjera, kojega Makarani pamte kao vrsnog svjećara i pčelara. Prisebnost i velika požrtvovnost bake Marije Grgasović spasila je ovo dvoje malenih da ne završe u domovima u Ptuju i Šibeniku. Zato, Zemka, nema dana da ne nazove svoga bracu i pohita k njemu ako što treba.

A, Jadran, u svom filmu oduvijek, ne želi biti nikome na teret. Zdravlje ga dobro služi, duh je bogat. Fali vremena za sve što želi. Korona je cijelu priču okrenula u korist Makarske u kojoj je već godinu i pol.

Slika, lovi ribu, obrađuje masline, kužinava, ne zaboravljajući ostaviti i za svoje mace. I naravno kava je u Arbuna.

Duga je njegova umjetnička biografija. – Kao šestogodišnjak naslikao sam na pakpapiru olovkom babu i mene kako ležim u kanavacu u njezinu krilu kraj špakera. Taj crtež je vidjela Mira Dominis. Rekla mi je da moram postati slikar, eto, prepoznala je moj talent, i poslušao sam je. Nakon osnovne škole u Makarskoj upisao sam Srednju umjetničku školu u Splitu. Uz te dane vezano je povijesno ‘bojanje Peristila u crveno’ u kojem su uz Slavena Sumića bila još četvorica srednjoškolaca. Nakon što su nas spasili odvjetnici, put sam nastavio na Studiju arhitekture u Ljubljani. Nakon druge godine prekinuo je studij jer sam sa suprugom Elizabetom postao otac Pjeru, potom Juri i Gregoru. Život je krenuo ozbiljnijim vodama, ali umjetnika u sebi nisam i neću zatomiti.

Jadran inspiraciju vidi svugdje oko sebe, najviše ga doimaju priroda, Makarska, nevere, brodovi…Imao je dvije samostalne izložbe ranih šezdesetih godina, a dogodine će se retrospektivom predstaviti makarskoj publici. I to na neobičnom mjestu. Vitraži, mozaici, akvareli, olovke progovorit će s štafelaja, a izložit će ih na svojoj maloj kamenoj kući od 17,5 kvadrata na Umcu koju je sagradio zajedno s najstarijim sinom. Kao i on, neizmjerno ljubi očev zavičaj i veseli se kavi s Tomislavom Mitom Mravičićem. Nakon izložbe u prirodi, na zidovima ville ‘Bura’ postava od pedesetak djela će krasiti prostor Galerije Gojak, obećao je ravnatelju Josipu Karamatiću.

Čim ugrije Jadran će u svoje plavo carstvo, koje je uistinu za njega znakovito. Tajne Jadranskog mora od Osejave do Nugla otkriva cijeli život i nikada mu nije dosta. Zaron na dvadeset metara dubine ni danas mu nije problem. A gore iznad škrija je hladovina borova koje je sadio s pok. prijateljem Bajom. Voli i ribariti na kančalicu ali samo na prirodne mamce, i zato je uvijek u potrazi crvima, puževima i pedočama koje je posadio na puntu od Nugla. I razmnožile su se jer Jadran što takne sve pozlati.

Upravo su takve boje kapi njegova maslinova ulja. Vrijedno obrađuje 64 stabla, i ponovno, sve u znaku prirode. Ne gnoji ih kao svi ostali već ispod maslina sije djetelinu, kosi je, i ostavlja. Došao je i do još jednog zanimljivog rješenja. Skuplja alge po plaži, ostavlja ih u kompostanu, i nakon par mjeseci postaju vrijedno gnojivo.

Kada maslina rodi, svoj morski ulov začini zlatnim kapima, a potom sjeda, s kistom u ruci i paletom boja otputuje u umjetnička prostranstva, a kužinom se žiri miris čaja od maslinova lišća.

Toliko toga posebnog u jednom umirovljeniku koji je to samo po zakonu, nikako načinu i volji za životom.

- Korona je donijela i nešto dobro. Oživjeli su maslinici, ljudi se vraćaju zemlji, sadi se ljutika…, lipo je doživjeti grad s Umca – radosno će Jadran, a oči iskre od sjete i sreće.

 

 

Piše i foto: Jasna Morović

Print Friendly, PDF & Email

Sva prava na tekstove i slike pridržava gradsko glasilo Makarsko primorje.

Na vrh