Prvi put zajedno nakon mature 1972. godine

Fešta razreda nekadašnje makarske Škole učenika u privredi

Vrata svoje učionice na drugom katu u Staroj školi maturanti 3.a  nekadašnje Škole učenika u privredi zatvorili su u svibnju 1972. godine, i otada sretali su se, ali nikada nisu zajedno proslavili godišnjicu mature. Zato je okupljanje, nakon 40 godina, na starom mjestu 26. svibnja, prštalo emocijama.

I sve je počelo kada su nekada golobradi mladići, danas očevi i djedovi, dobili maturalne svjedodžbe. Bilo ih je 28 u razredu (za zanimanja – automehaničari, autolakireri, strojobravari, vodoinstalateri, autoelektričari), a s Makaranima školske zgode i teškoće dijelili su učenici s Makarskog primorja, Vrgorca, Imotskog.

Na školsku prozivku od njih 23 došlo je ih je19.  Lijepa brojka koja pokazuje kako se ne zaboravlja školsko doba. Već neko vrijeme od nekolicine kolega iz razreda dijele ih tužni trenutci. Njih su se sjetili i obišli vječna počivališta od Brela do Zaostroga te Vrgorca.

Maturanti koji se polako približavaju 60-oj godini života u sebi čuvaju sve ono što oh je vezalo kao razred, a pogled na imenik, koji je u rukama držao razrednik Miro Jurčević, još je više osvježio sjećanja. Pozvali su profesore koji su im predavali na svoju feštu, odazvali su se Josip Pandžić Tonći Bušelić.

Imalo se puno toga za ispričati, svakoga je zanimao životni put školskog prijatelja, a u šali će i danas reći kako im je bilo draže raditi nego učiti. Mnogi od njih su postali vrsni obrtnici i majstori, a to je najvažnije za maturante nekadašnje Škole u privredi.

  • Piše Jasna Morović
Print Friendly, PDF & Email

Sva prava na tekstove i slike pridržava gradsko glasilo Makarsko primorje.

Na vrh