Najbolji roman 2012 godine: Predstavljena knjiga Budi Hamlet, pane Hamlet Tahira Mujičića

Prostor koncertne dvorane Glazbene škole ugostio je u srijedu predstavljanje romana Budi Hamlet, pane Hamlete našeg poznatog autora Tahira Mujičića (66), zagrebačkog pjesnika, dramskog pisca, redatelja, lutkara, karikaturista ali tek odnedavno i romanopisca budući da mu je spomenuto djelo zapravo prvi roman u životu. Ipak, premijerni izlet u ove književne vode nije mu bio velika prepreka obzirom da je Budi Hamlet, pane Hamlete (u izdanju AGM) osvojio nagradu T-portala za najbolji roman 2012. godine, što je dijelom i razlog da je autora dočekala lijepo popunjena koncertna dvorana te da su se kasnije u raspravu o knjizi i samom autoru uključivali i Makarani.

- Ja uistinu nisam romanopisac. Do sada sam pisao sve literarne vrste, dok sam prvenstveno bio dramski pisac i proveo sam u dramskoj knjiga_tahir_mujcic250913_2književnosti lijepi broj godina dok nisam shvatio da je u pitanju jedan od najuzaludnijih poslova na svijetu. Ako među vama ima onih koji se žele baviti književnošću, prihvatite moj savjet i već u startu prekrižite dramu, kazao je duhovito Tahir Mujčić u svom uvodnom govoru u kojem je predstavio svoje djelo, koje prati češkog glumca Františeka Fifulka koji se 1968. tijekom boravka u Dubrovniku zaljubi u hrvatsku glumicu, ali zbog ulaska tadašnjih sovjetskih trupa u njegovu domovinu mora otputovati natrag. Dvadeset godina kasnije, umoran od života u provinciji, opijanja i izolacije u kojoj je boravio, otputovao je natrag za Dubrovnik kako bi na Lovrjencu odigrao ulogu svog života, Hamleta. Godina je 1991. a František, koji je do tada živio godinama bez radija, bez televizije, bez novina i posebno bez ikakve priče o politici dolazi u Hrvatsku nesvjestan da se ovdje u to vrijeme odvija Domovinski rat…

Ukratko, na stranicama knjige ‘Budi Hamlet, pane Hamlet’, Mujčić piše o kazalištu i umjetnosti, ljubavi, neispunjenim željama i idealima te teškom umjetničkom životu, iz čega je drugi predstavljač na sinoćnjem događanju, naš poznati književnik Veljko Barbieri, mudro zaključio da autor na jedan poseban način unosi dosta autobiografskih elemenata. – Značajno je da je u pitanju autor možda najzapaženijih drama s kraja 60-ih i početka 70-ih godina prošlog stoljeća, koji se nakon dosta vremena, u kasnim devedesetima, probudio kao ozbiljan i zreo pjesnik koji je nastavio s plodnim radom. U ovom romanu na neki način sažima ono što se od njega očekuje, ali vjerojatno i ono što je očekivao od samog sebe, iz čega je nastao iskreni rukopis u kojem se mogu pročitati sve strepnje, zbunjenost i nadanja jedne generacije koju je obilježio istinski život u umjetnosti i za umjetnost, kazao je Veljko Barbieri.

O.Franić / IvoR

 

 

Print Friendly, PDF & Email

Sva prava na tekstove i slike pridržava gradsko glasilo Makarsko primorje.

Na vrh