Tradicionalno po sedmi put susreli se potomci starih ledara i stočara u Lokvi na Biokovu

U staro vrijeme led se za potrebe ribara, sladoledara i mesara s mazgama nosio s Biokova. Vadio iz njegove utrobe, a to su obično radili Velobrđani

I ove godine, po sedmi put tradicionalno, kod planinarske kuće ‘Slobodan Ravlić’ na Lokvi  7. srpnja susreli su se potomci starih ledara i stočara kako bi evocirali uspomene na dane kada se u planini i s planinom u ljetnom razdoblju živjelo. Bio je to težak i mukotrpan život, naročito ledarima koji su u ranim jutarnjim satima sa svojim mazgama iz Velikog Brda kretali na put prema ledenici koja je u utrobi Biokova čuvala zalihe u ono doba tako dragocjenog leda bez kojega ribari, sladoledari i mesari u ljetnim mjesecima ne bi mogli sačuvati svoje namirnice.

Uspon do ledenice trajao bi tri-četiri sata, a kada bi se stiglo trebalo se spustiti 40 m u utrobu zemlje po led. Spuštalo se preko troje skala od bukve na koje su bile zakovane prečke, led se sjekao sjekirom u kocke težine 30-40 kg, a zatim drvenim vitlom, koje je bilo na ulazu jame, izvlačilo vani, potom je slijedilo pakiranje i zamatanje u bukov šušanj koji ne bi dao ledu da
se otapa na suncu. Onaj tko nije imao mazgu, prepričavao je Ante Gojak Marinov, nosio je na leđima oveći komad leda u primorje.

Bio je to zaista težak život naših predaka, složili su se sudionici ovogodišnjeg pohoda kojih je ove godine bilo 14. Navečer se nazdravljalo uz dobru spizu i šale, a ujutro spremanje stvari pa put pod noge do idućeg susreta.

  • Piše i foto Boro Turina
Print Friendly, PDF & Email

Sva prava na tekstove i slike pridržava gradsko glasilo Makarsko primorje.

Na vrh