Priče iz Vukovara na Sv. Petru: Uz Čedu Antolića i Renea Medvešeka oživljeno sjećanje na Sinišu Glavaševića i Grad Heroj

Posljednja večer kulturnih događanja na Sv. Petru održana je sinoć pred brojnim posjetiteljima te uz svjetlost stotinjak svijeća upaljenih na platou kraj crkve, ujedinjenih u riječi Vukovar – jučer, na dan kada je 1991. započela vojna agresija na Grad Heroj, program Makarskog kulturnog ljeta donio je glazbeno- poetski recital Grad, nastao prema mislima i zapisima Siniše Glavaševića, vukovarskog novinara koji je nakon pada Vukovara zajedno s još mnogima zarobljen, pogubljen te pokopan blizu Ovčare. Iza ovog recitala već punih 13 godina stoje glumac i redatelj Rene Medvešek te radijski voditelj i kantautor Čedo Antolić koji su prvu izvedbu Grada datirali još tamo u 2001. godini, nakon čega svake godine (mada uglavnom u studenom kada se obilježava Dan pada Vukovara) putuju po Hrvatskoj, ali i šire. Kao i dosadašnje, i ovu su posljednju kulturnu večer na Sv. Petru najavili Ana Nakić i Ivica Mijačika, koji je naglasio da se od ovogodišnjeg programa Sveti Petar oprašta na dostojanstven način, i to na datum koji nipošto nije slučajno odabran. – Siniša Glavašević je vjerojatno slutio svoj kraj kada je uredniku Mladenu Kušecu 12. studenog 1991. faksirao ove svoje zapise koji su kasnije posmrtno objavljeni u knjigi Priče iz Vukovara. U ovim tekstovima, kako ćete i sami vidjeti, nema mržnje, niti gorčine ili očaja, samo ljubav prema gradu i svom narodu- lijepo je u uvodu istaknula Ana Nakić, prepustivši riječ Reneu Medvešeku. -    Ideja za ovaj recital je nastala u studenom 2001. godine, jer u to vrijeme u gradu Zagrebu nije bilo nijednog događanja vezanog za vukovarsku žrtvu. Mi smo razgovarali, odlučili pripremiti prigodni program makar u privatnom aranžmanu i tako sam, tragajući za tekstovima, došao do knjige Priče iz Vukovara Siniše Glavaševića. Priznajem, u prvi trenutak nisam vjerovao da su to pravi tekstovi za takav događaj no uskoro sam shvatio da su njegovi zapisi ono jedino, ali i najbolje što je napisano. Ovo je zapravo čudesan zapis čije važnosti mi kao javnost vjerojatno ni danas nismo svjesni. Kada je slao ove tekstove 12. studenog 1991. godine faksom svom uredniku na Hrvatskom radiju, Glavašević ih je nazvao ‘svojom dječicom’. Mi smo uistinu sretni što se tradicija održala punih 13 godina u kojima Čedo i ja putujemo s tom ‘dječicom’ po Hrvatskoj i inozemstvu- kazao je Medvešek. U pratnji gitare Čede Antolića, koji je u programu sudjelovao i s nekoliko vlastitih autorskih pjesama, glas Renea Medvešeka oživljavao je sinoć rečenice što ih je prije 23 godine pokojni vukovarski novinar zapisivao gledajući kako oko njega nestaje čitav jedan grad zajedno sa svojim stanovnicima, te sluteći kako će priče koje će tjedan dana prije zarobljavanja poslati faksom u Zagreb nadživjeti i njega i brojne druge koji su posljednje dane Vukovara, ali i svojih života, čekali u već razrušenom i izmrcvarenom gradu. Dodajmo da za sinoćnje događanje nisu trebale ulaznice, posjetitelji su do platoa donijeli brojne svijeće koje su, jedna po jedna, tijekom večeri podebljavale riječ Vukovar dajući joj sve veći sjaj.

O.Franić / IvoR

 

Zvonimir Šafarik: Prave izvještaje o Vukovaru Hrvatska je čula tek prije nekoliko godina

Među posjetiteljima se našao i jedan od izravnih sudionika borbe za Vukovar, jedan od vojnih zapovjednika  obrane grada Zvonimir Šafarik, koji se obratio gledalištu s nekoliko riječi o pokojnom mklj_recital_grad250814_013Glavaševiću ali i životu u Vukovaru u njegovom najtežem razdoblju. – Prava izvješća o stanju u Vukovaru za vrijeme rata niste mogli čuti, tada je na snazi bila medijska blokada, a one prave za koje ste trebali znati mogli ste pročitati tek unazad tri ili četiri godine, kazao je u uvodu Šafarik, nastavljajući o prijatelju Glavaševiću, za kojeg će reći da je bio pjesnička duša, te da su zajedno odrasli u Ribarskoj ulici. – On je tijekom svih dana borbi uporno slao kratke i jasne izvještaje o onom što se događalo u Vukovaru. Krajem listopada 1991. je bio ranjen, mi smo ga pokušali izvući iz grada međutim on je to odbio, zbog majke i stare bake koje su tada bile u vukovarskoj bolnici. Odbio je pitajući me tko će onda njih čuvati, ispričao je sinoćnji gost. Glavašević i još mnogi su se 18. studenog, pred sam pad Vukovara, povukli u bolnicu dok je Šafarik bio na drugoj strani grada, s oružjem. – Njega su zarobili četnici a mene je, što je bila sretna okolnost, zarobila redovna vojska. Ja sam završio u Mitrovici a Siniša, zajedno s mnogim drugima, na Ovčari. U hangarima, u torturi, mučenju, lomljenju, priznavanjima, a nakon toga nekih 1.000 metara dalje u šumu gdje bilo stratište i gdje su im naposljetku bačena tijela. Ja sam u logoru bio 11 mjeseci, nakon toga sam se vratio u Vukovar, ali ne znam koliko ću dugo još biti tamo, kazao je jedan od zapovjednika vukovarske obrane.

 

 

 

 

Print Friendly, PDF & Email

Sva prava na tekstove i slike pridržava gradsko glasilo Makarsko primorje.

Na vrh