Vi ste ovdje:Početna » Makarska » 50 godina biokovskih divokoza: Kako je planina nad Makarskom postala najpoznatije lovište divokoza u Hrvatskoj

50 godina biokovskih divokoza: Kako je planina nad Makarskom postala najpoznatije lovište divokoza u Hrvatskoj

50 godina biokovskih divokoza: Kako je planina nad Makarskom postala najpoznatije lovište divokoza u Hrvatskoj
Planina Biokovo koja se, poput velikog zaštitnika, uzdiže nad Makarskim primorjem svjetski je poznata ne samo po svojoj ljepoti, endemskim biljnim vrstama te turističkom potencijalu, već i po brojnim životinjskim vrstama koje žive u njezinom okrilju. Jedan od zaštitnih znakova današnjeg Biokova su svakako divokoze, vrsta po kojoj je upravo ova planina najpoznatije lovište u ovom dijelu Europe – danas među stijenama živi, prema procjenama, oko 500 primjeraka divokoza, a upravo su na Biokovu u proteklim desetljećima odstrijeljeni neki od najtrofejnijih primjeraka ove vrste. Novim generacijama ovaj će podatak možda biti i potpuna novost, no priča o divokoza (1)biokovskim divokozama nije od onih koje sežu stoljećima u povijest ovog kraja – sasvim suprotno, upravo će se ovih dana napuniti zapravo ‘tek’ 50 godina otkako su, zahvaljujući inicijativi makarskih lovaca, prvi primjerci dovedeni kod nas. Naime, 1. studenog 1964. godine prvih je 7 divokoza pušteno u divljinu, da bi do 23. listopada 1969. godine Biokovo postalo dom posljednjeg grla matičnog fonda od ukupno 48 jedinki. Ovdje moramo dodati napomenu da je tijekom istraživanja pećine Baba 1977. godine akademik Mirko Malez otkrio skeletne ostatke divokoza i kozoroga čija se starost procjenjuje na oko 12 000 godina, što ukazuje da je ova vrsta u dalekoj prapovijesti ipak obitavala na Biokovu, međutim sve do 1964. godine nije postojao nijedan zapis o postojanju divokoza na stijenama iznad Makarskog primorja.

vilim_sabic_1 (3)Podaci su to na koje je ovih dana podsjetio Vilim Filip Šabić, lovac i nekadašnji direktor makarske Šumarije, a ujedno i jedan od najzaslužnijih za status Parka prirode ( inače prvog u Hrvatskoj), a Biokovo ga ponosno nosi od 1981. godine. – Zbog proteka vremenskog roka od 50 godina od početka ovog uspješno provedenog projekta do danas, veći dio aktivnih sudionika i učesnika iz prvih dana provedbe ovog projekta naseljavanja danas, nažalost, nije više među živima. No zahvaljujući rezultatima rada njih i malog broja još živućih aktivnih sudionika iz tog razdoblja, kao i proteklom i sadašnjem radu brojnih članova lovačkih udruga Biokova, šumarskim i lovnim stručnjacima i djelatnicima Hrvatskih šuma, te sačuvanoj dokumentaciji o njihovu radu, divokoze predstavljaju danas stabilnu i najbrojniju populaciju ove vrste krupne divljači u Hrvatskoj, a i u našem širem okruženju- navodi Šabić te dodaje da je o naseljavanju (reinterdukciji) ove vrste krupne divljači tijekom posljednjih pola stoljeća napisano, snimljeno i objavljeno mnoštvo radova u svim vrstama medija, stručnih časopisa i knjiga u Hrvatskoj i inozemstvu, kao i da je naseljavanje imalo veliki promidžbeni učinak za lovni turizam Hrvatske.

biokovoŠto se tiče broja primjeraka koji od naseljavanja do danas žive na Biokovu, podaci ukazuju da je najveći broj divokoza zabilježen 1990. godine kada je procijenjeno da je planina dom za oko 1 100 grla da bi se, ako gledamo posljednje podatke, njihov broj danas prepolovio. Najveći je pad zabilježen u godinama Domovinskog rata, zaključno sa 1995. godinom, a najnovije statistike , prema procjeni stručnih radnika u lovištima Biokova, predstavljaju blagi i planski porast broja biokovskih divokoza.-  Glavni razlog opadanja brojnog stanja u zadnjim godinama, uz ratne i poratne uvjete u lovištima Biokova, bila je i pojava velikog broja predatora, odnosno vukova. Prema posljednjim procjenama, pojava dvaju vučjih čopora u prostoru današnjeg Parka prirode Biokovo ozbiljno je poremetila ravnotežu i spriječila veći prirast u populaciji, time i porast brojnog stanja populacije divokoza. Također, razvojem izletničkog turizma u Parku prirode Biokovo danas je sve veći broj posjetitelja, tako i onih koji dolaze automobilima, što za popratnu pojavu uzrokuje ozbiljnu dislokaciju divokoza s planinskog platoa uz cestu Staza- Sv. Jure u manje pristupačne i mirnije centralne dijelove Biokova- objašnjava Vilim Filip Šabić.

Priredio: Ozren Franić / Foto Ozren Franić /  Biokovo.eu

 Kronologija naseljavanja divokoza na Biokovo prema zapisima Vilima Filipa Šabića:

1963.godina: Izborom pok. Ive Srzića za predsjednika SLDO-a Makarska i na temelju rezultata dobivenih Studijom istraživanja prikladnosti Biokova za uzgoj krupne vilim_sabicdivljači (divokoze, mufloni i srne), prilazi se realizaciji ideje da se na Biokovo naseli krupna divljač, jer postoje svi preduvjeti uz dovoljno hrane i prostora, (uz napomenu da je na tim prostorima desetljećima prije tog roka sezonski boravilo i paslo preko 10 000 grla stoke). Tajnik SLDO-a pok. Dinko Brkulj dobiva zadaću na temelju gotove Studije pribaviti informacije o mogućnosti nabavki krupne divljači radi provedbe Studije od svih potencijlnih isporučitelja žive divljači u bivšoj državi. Postupak prikupljanja ponuda traje dosta dugo , a za isporučitelja odabire se ponuda Lovnog gazdinstva Sarajevo (koje tada gospodari sa državnim lovištima BiH i lovištem ‘Prenj’ koje tada jedino ima žive divokoze za isporuke) i sa njima sklapa pismeni ugovor o kupnji i isporuci prvih 12 grla divokozje divljači.

1964. godina: Kreće realizacija projekta. Prvi povijesni kontigent živih divokoza od 7 grla biva dovezen u Makarsku 31. listopada, a 1. studenoga ujutro grupa lovaca Lovačkog društva Makarska iznad sela Veliko Brdo – predjel Ključi pušta prve divokoze u lovište Biokovo. Iduća pošiljka od također 7 grla stiže 20. studenoga, a šest dana kasnije pušteno je u divljinu (sa sjeverne strane Biokova) dodatnih šest grla.

1965. godina: Nastavlja se projekt naseljavanja divokoza dopremom novih 6 grla.

1966. godina: Filip – Vilim Šabić (u to vrijeme predsjednik LD-a i SLDO-a Makarska i direktor Šumskog gospodarstva Makarska) preuzima stručni nadzor nad akcijama oko uzgoja , zaštite i nabavki nove žive divljači za nastavak naseljavanja divokoza na Biokovo, a do 1969. godine dovezeno su ukupno još 22 nove divokoze.

1969. – 1976. godina: U masivu Biokova obavljaju se samo uzgojne i zaštitne radnje u cilju bržeg stvaranja potrebnog broja jedinki u populaciji, te u to vrijeme nije bilo lova na divokoze na području planine.

 1977. – 1991. godina: Obavlja se plansko gospodarenje divokozom u lovištima masiva Biokovo te se prati razvoj novonastale populacije, a u ovom razdoblju počinje i plansko izlučivanje-odstrijel, s time da Lovačko društvo Makarska gospodari većim, južnim, dijelom, dok onim sjevernim dijelom masiva gospodari LD iz Zagvozda.

Ukupno su u periodu od 1977. do 2013. godine iz masiva Biokovo odstrijeljena 1334 grla divokoza. Tome treba dodati prirodne gubitke, gubitke od predatora, ali i brojne nedozvoljene lovove, koji su (prema Šabićevoj procjeni) krivi za najmanje 30 do 50 % od ukupno registriranog legalnog i propisno obavljenog lova.Te vrijednosti ukupno su blizu 2000 grla divokoza, a ostvarena vrijednost iznesena iz novo stvorene populacije divokoza na Biokovu do danas viša je od milijun eura.

Broj divokoza na Biokovu po godinama i razdobljima:

 

  1. 1970. godina: – 114 grla
  2. 1975. godina: – 358 grla
  3. 1980. godina: – 812 grla
  4. 1985.godina: – 979 grla
  5. 1990. godina: – 1100 grla
  6. Od 1990 do 1995. godine brojnost se smanjuje za cca 50 – 60 % ( ratni uvjeti-Domovinski rat)
  7. 2000. godina: – 578 grla
  8. 2003. godina: – 590   grla
  9. Od 2007. – 2014. godine: Između 450 grla i 500 ( procjena i stanje po LGO Biokovo za državno lovište Hrvatskih šuma–Šumarije Makarska).

 

 

 

 

 

 

 

Print Friendly

Komentari (1)

  • MALI MARINKO

    Ratni uvjeti 90 -tih, svatko je ima oružje i trenirao gađanje, a ne treba zaboraviti i Gospodina Todorića koji je bio koncesionar lovišta i to višestruko naplatio zato je tako velik pad u broju grla. Brojka od 500 grla danas je imaginarno i napuvano u odnosu na stvarno stanje. Dovoljno prošetat od Vošca do Gornjih Brela i ako u tom obilasku uspije netko nabrojit 30 komada ja plaćam pečeno janje.

Sva prava na tekstove i slike pridržava gradsko glasilo Makarsko primorje. Izrada stranica Željko Kovačić - Makarska

Na vrh