U povodu obljetnice smrti makarske legende: Prof. Petar Puharić darovao je svome gradu spomenik od slova

I kada se čini da je u životu sve prolazno valja zastati i samo malo pogledati unatrag. Otvoriti vrata vremenu prije tri godine kada su se čuli posljednji otkucaji srca prof. Petra Puharića, velike makarske legende, koji je svojim vrijednim štivom o životu sugrađana, ostavio kulturno blago čija vrijednost je svakim danom veća.

Hladnog 8. siječnja 2012., kada je Makarska ostala bez svog jednog od najvećih kroničara koliko je god bilo tuge u očima njegovih sugrađana puno je obitelji bilo ispunjeno zahvalnošću što je upravo barba Pere od zaborava spasio život stare Makarske. Nisu ga u tome sprječavali ni bolest ni godine. Do posljednjeg daha, oslanjajući se na brižnu suprugu Biljanu, od milja bi govorio – moja Bilje, nizao je retke s jedinom željom da svome zavičaju ostavi što više trajnog zapisa o životu sugrađana bilo iz njihovih kazivanja ili požutjelih fotografija.

Još kao mladi profesor njemačkog jezika i povijesti u školi je svoju duhovnost i spoznaju kako kultura najpotpunije i sigurnije oblikuje ljude prenosio preko junaka stripa i manjih priča. Tadašnje školske novine bile su traženo štivo i izvan učionice. Taj osjećaj za javno i ideje koje su bile vizionarske, ali u čvrstom kontaktu s potrebama života u njemu su pokrenule zamisao o prvom broju lokalnog glasila Makarska rivijera, koje kasnije postaje Makarsko primorje. Dok je god imao snage tekle su riječi rubrika ‘Iz bakine fototeke’ ‘Ulice moga grada’.

Ribarske večeri u Makarskoj, Prvomajski uranak u Baškoj Vodi, Podbiokovske večeri, Lansiranje kozmonauta u svemir, priredbe su koje je osmislio jer je želio da Makarska bude puno više od uspavanog dalmatinskog gradića. Na tom tragu njegova neizmjerna sreća osjetila se dok je bio predsjednik Gradske glazbe Makarska.

‘Ribarski dan i noć’, priručnik ‘Njemački govorni jezik’, te knjige ‘Šezdeset godina ekonomskog obrazovanja podno Biokova’ štivo je koje je stvarao neizmjernim žarom. Ipak, serija od pet knjiga ‘Zavičajne uspomene’ kruna su njegova spisateljskog rada. No, barba Pere time nije iscrpio svoj stvaralački zanos u njegovu domu u Ulici slikara Gojaka. Želio je još istraživati, kroz priče graditi tananu makarsku prošlost. Nažalost, tijelo nije izdržalo.

U vrijednoj arhivi Petra Puharića puno je zapisa, prijevoda, fotografija. Bogat je to, nadasve vrijedan materijal i izvor za nove kamenčiće makarske povijesti.

Barba Pere je svome zavičaju u kojem se vječno divio moru i Biokovu ostavio spomenik od slova. Bilo bi ga lijepo nastaviti krasiti, velikom makarskom kroničaru u sjećanje i spomen.

 

Piše Jasna Morović   Foto IvoR

 

Print Friendly, PDF & Email

Sva prava na tekstove i slike pridržava gradsko glasilo Makarsko primorje.

Na vrh