Vi ste ovdje:Početna » Život » Mare Bašković, posljednja vrlobrdska ledarica: ‘Sa sto kila dvi i po ure ‘odila sam s Biokova do Lištuna’

Mare Bašković, posljednja vrlobrdska ledarica: ‘Sa sto kila dvi i po ure ‘odila sam s Biokova do Lištuna’

Mare Bašković, posljednja vrlobrdska ledarica: ‘Sa sto kila dvi i po ure ‘odila sam s Biokova do Lištuna’
Kada je nečiji život bogat i pun zanimljivosti kao što je to 84-godišnje Ivke Marice Bašković iz Velikog Brda, koju svi od milja zovu Mare, kaže se kao da je iz romana. Doista, život ove vitalne starice, koja je osjetila svako breme, a i dalje je uspravna kao svijeća, može biti inspiracija za film.

Mare je posljednja vrlobrdska ledarica.

- Dite moje, bilo je to davno, ali svega se sićam, i vrimena i mista. Bilo je teško, ali moralo se ići u Biokovo po led. Tribalo mi je doći gotovo na vr planine, a onda dvi i po ure oda do Lištuna u gradu. Nosila sam led na leđima u mesnicu. I tako svaki drugi dan čim bi malo vrijeme zatoplilo pa do jeseni. Bila sam sritna da moji, a bilo nas je 12 djece, mogu kupiti hrane. Nikada nisam rekla da ne mogu – prisjeća se Mare Bašković svakog detalja u svom odrastanju, i životu koji je odveo u daleku Australiju, i ponovno vratio u rodno Veliko Brdo.

Odrasla u brojnoj obitelji, u kamenoj kućici s jednom prostorijom, u kojoj je bilo najviše ljubavi, a svega drugog je manjkalo, Mare će šaljivo priznati da je pobjegla iz škole. Nije mogla izgovoriti slova D i B, a da ne bi u ‘zatvor’, kako ih je kažnjavala učiteljica, pobjegla je kroz prozor babi u Biokovo. Vežu je lijepa sjećanja za te godine.

- Bila sam dite, i uvik se rado sićam tih dana. Spavali smo u stanu, čuvali ovce, koze, po sto grla, žnjali travu. Pravio se tvrdi sir koji se prodava u Makarskoj.

Kasnije, kada je odrasla, a bila je stasita i jaka, otac Mate Turina Ruski je od nje očekivao više. I danas se priča po Velikom Brdu kako je Mare mogla više negoli ijedan muškarac ponijeti tereta. Od svibnja do listopada vrijedno je svaki drugi dan išla do ledenice u Biokovo na oko 1500 m nadmorske visine. Gore bi je uprtili ledom izvađenim sa 60 m metara duboke ledenice. Ledenica je bilo i iznad Žliba i Makra. Uvjeti vađenja leda su bili preteški i opasni, ali to je bio jedan od načina kako nešto zaraditi i prehraniti obitelj. Osim mesnica tim ledom s Biokova opskrbljivale bi se makarske kavane i hoteli, doznajemo iz razgovora s Marom Bašković.

I koliko god joj je bilo teško, jer kada nije nosila led uprtila bi drva, Mare se veselila danima kada će zabalati u Domu. I tu je bila prva, pa je za nju važila izreka ‘U tri paša šala naša’, što je značilo kada Vrlobrđani dođu na feštu podij je njihov.

Za Maru bi se moglo reći da je bila žena ispred svog vremena. Radišna, poštena, ali nikako pokorna. Uvijek je željela više, a i danas kada je starica u devedesetoj, snage joj ne nedostaje.

Iako je bila vjerena za svog Jozu, u lipnju 1958. godine, kao 25-godišnjakinja odlazi u Australiju. Vrijedno je radila i nakon tri godine poziva u Perth i vjerenika. Vjenčali su se i živjeli su u prekooceanskoj zemlji 28 godina. Lijepo su se skučili, omogućili njezinim dvjema sestrama i bratu, te zaovi da i oni dođu raditi u Perh.

-Teško sam radila, a jezik nikad nisam dobro naučila. I danas mi promakne koja engleština kada idem u dućan, iskreno će Mare, koju je sve te godine života u Australiji nešto vuklo da se vrate u Makarsku. Tako je i bilo 1987. Sve su prodali i kupili kuću u Velikom Brdu. Zauvijek se vratili, a 1993. ostala je bez svog Joze.

Unatoč svojim velikim godinama Mare plijeni pojavom i marljivošću, kao da mukotrpan život nije ostavio traga. Cijeli dan nešto radi. Vrijeme je sadnje ‘rašćike’, a ona ne može dopustiti da travka ili kamenčić stane na put rastu vrlobrdskog specijaliteta. Kada malo zahladi redi kuću, i uvjerili smo se, sve blista. I moglo bi se pomisliti kao da se iza koščatog staračkog tijela krije samo snaga više pripadajuća muškoj izdržljivosti. Ali, naprotiv, Mare je vrlo senzibilna i maštovita. Otkrivaju to njezini heklani ukrasi, pleteni šalovi i kalcete, kojima još uvijek krati duge zimske noći.

U Velikom Brdu već su počele pripreme za nebeskog zaštitnika sv. Jeronima 29. rujna. Mare se ovom velikom danu posebno raduje. Već je napravila punu kutiju vrlobrdskih makaruna, ali to je malo, još će… O tome je sanjala kada nije bila u zavičaju. Zato kada čuje otkucaje sata na zvoniku obuzme je ljepota. Ponosna je kao ledarica i žena koja je mnogima pomogla.

 

 

 

 

Jasna Morović / IvoR

 

Print Friendly

Sva prava na tekstove i slike pridržava gradsko glasilo Makarsko primorje. Izrada stranica Željko Kovačić - Makarska

Na vrh