MAKARANIN PROSLAVIO VREMEPLOV BIJELIH – Alen Bokšić potopio Zvezdu u Beogradu za Hajdukov ratni trofej

MAKARANIN PROSLAVIO VREMEPLOV BIJELIH – Alen Bokšić potopio Zvezdu u Beogradu za Hajdukov ratni trofej
U skoro stogodišnjoj povijesti nogometa u gradu podno Biokova najbolji nogometaš kojeg je Makarska dala bez dvojbe je Alen Bokšić. Pedeseti rođendan proslavio je u prvom mjesecu, a nogomet je počeo igrati u makarskom Zmaju. Nije dugo trebalo da njegov veliki talent prepoznaju treneri mlađih uzrasnih kategorija Hajduka i odvedu ga u redove splitskih bijelih. Već među juniorima Hajduka bio je zamijećen kao fizički moćan, snažnog udarca, nenadmašan u igri glavom, vješt s loptom te je već 1987. godine ubilježio prvi nastup za Hajduk protiv Čelika u Zenici. Ako vremeplov vratimo 29 godina unazad , u svibnju 1991. godine u Beogradu je u mučnoj atmosferi odigrana utakmica finala Kupa bivše države u kojoj je Hajduk ubilježio veliku pobjedu od 0 : 1 protiv Crvene zvezde, kasnijeg prvaka Europe. Bijeli su pogotkom Alena Bokšića odnijeli pokal u Split koji je sada Hajdukov ratni trofej.

O toj mitskoj utakmici Alen Bokšić kaže: – Ne mogu vjerovati da je od tada prošlo 29 godina, znam da se u ovo doba pokrene ta priča, i opet iznova. Lijepo se je prisjetiti, a opet kao da je to bilo jučer, sjećanja su uvIjek svježa vezano uz tu utakmicu, priča nam Bokšić, strijelac pobjedničkog pogotka u 65. minuti.

- Ovaj pogodak svakako je poseban i jedinstven, sve je bilo nekako posebno, a u atmosferi se osjećao rat. Nekoliko dana prije tog događaja dogodilo se veliko zlo u Borovu Selu u kojem su ubijeni naši policajci. Nije se znalo hoćemo li uopće putovati na utakmicu, onda je u zadnji tren odlučeno da idemo. Meni je to osobno najvažniji događaj u karijeri, ako gledamo sportsku stranu. To je bio moj prvi trofej u životu, sa svojim klubom, Hajduk je najvažniji u mojoj karijeri i s njim je sve počelo. A taj pogodak postigli ste pod gredu, neobranjivo. Grgica Kovač mi je sjajno dodao loptu na koju sam ušao čvrsto, zagradio se i opalio. Ali mene se uvijek izvuče da sam ja najzaslužniji, a to zbilja nije u redu, bila je to pobjeda cijele momčadi i ja bih želio da se to istakne. Našem kapetanu Darku Dražiću dva dana prije utakmice je umro otac i nije mogao igrati. Trener Skoblar nije u Beograd vodio Čeha Jeslineka i stavio je u momčad Setinova koji je odigrao veliku utakmicu, zajedno sa Štimcem i Bilićem bio je neprelazan. Ta utakmica je po ko zna koji put pokazala kako je nogomet nepredvidiv, nitko nam prije nje nije davao nikakve šanse, ali to je nogomet i nikad ne znaš što se može dogoditi. Zasluženo smo pobijedili Zvezdu koja je nakon toga postala prvak Europe. Ta utakmica istovremeno će ostati upamćena po tome kako su se „častili“ Igor Štimac i Siniša Mihajilović koji su se tukli, izmjenjivali oštre startove zbog čega su i bili isključeni. U veliku gužvu uletio je Ante Miše koji je uhvatio Mihajlovića za kosu, odvukao ga i smiri napetosti. Svi su se čudili kako je to Miše uradio. Igrači Hajduka nosili su crni flor na dresovima, radi stradanja hrvatskih policajaca u Borovu Naselju samo šest dana prije utakmice, te radi smrti oca našeg kapetana Darka Dražića i pogibije kćeri Milija Hadžiabdića – prisjeća se Alen Bokšić.

Velika karijera Alena Bokšića nastavljena je u francuskom Marseilleu s kojim je u sezoni 1992./93. bio prvak Europe i sa 23 pogotka bio prvi strijelac Francuske lige. Potom je igrao za talijanske velikane Lazio i Juventus s kojim je osvojio Super kup UEFA-e. U izboru Večernjeg lista bio je 1993. proglašen najboljim igračem Hrvatske za tu godinu. Pred kraj karijere prelazi u engleski Middcesbrough u kojem je u to vrijeme bio najbolje plaćeni igrač svijeta. Za reprezentaciju Hrvatske odigrao je 40 utakmica i pritom postigao 10 pogodaka. U dresu vatrenih igrao je na dva velika nogometna natjecanja, Europskom i Svjetskom prvenstvu. A da nije često bio ozlijeđen taj broj bio bi svakako veći. Prestao je igrati 2003. godine, 2007. bio je dopredsjednik Hajduka, a 2012./13. pomoćnik izbornika Hrvatske Igora Štimca. Kaže da je sada daleko od nogometa i o njemu nema pravu sliku. Ako što kažem onda to ne bi smjelo biti banalno, onda je bolje i poštenije da ništa i ne govorim.

- Kod kuće malo vježbam, pečem kruh, gledam na internetu recepte i onda se tako malo zabavljam. Bole me koljena i zbog toga sam prestao igrati tenis, desno koljeno sam tri puta operirao tijekom karijere i sada ne mogu baš trčati  – tako kaže o svojoj svakodnevnici Alen Bokšić, čovjek zlatnog udarca prije 29 godina.

Beograd – Stadion JNA. Gledatelja: 7000.

Zadnje finale Jugokupa (8. 5. 1991)

Sudac: Adem Fazlagić (Čapljina).

Strijelac: 0:1 Bokšić (65)

Isključeni: Mihajlović (Crvena zvezda) i Štimac (Hajduk) u 70. minuti.

Hajduk: Mihačić, Hadžiabdić, Kovač (Osibov), Štimac, Setinov, Bilić, Kozniku, Miše (Jeličić), Bokšić. Vučević, Jarni.

Trener: Joško Skoblar.

 

 

Jakov Kovačević/Ž.K.

Print Friendly, PDF & Email

Sva prava na tekstove i slike pridržava gradsko glasilo Makarsko primorje.

Na vrh