UZ POSLJEDNJI ODLAZAK FOTOGRAFA MATE BRZICE – Cijeli život posvećen slikanju i obitelji, a srce najjače kucalo na spomen Hrvatske

UZ POSLJEDNJI ODLAZAK FOTOGRAFA MATE BRZICE – Cijeli život posvećen slikanju i obitelji, a srce najjače kucalo na spomen Hrvatske
Prelistavajući foto albume iz školskih dana, s vjenčanja i svih onih događaja koji daju smisao životu, mnogi Makarani i Primorci opazit će pečat ‘Foto Brzica’, iza koje stoji fotografska radnja, među najstarijima u gradu, ali od jučer bez svog utemeljitelja.

U 87. godini života 4. veljače preminuo je Mato Brzica, od kojeg će se obitelj i prijatelji oprostiti na makarskom Gradskom groblju 6. veljače.

Dovoljno je bilo reći Brzica i pomisao je letjela na spretnog fotografa posvećenog slikanje, ali i osobe koja je rado prenosila znanje drugima.

Sa suprugom Mirom Bojanom ustrajno je gradio posao za koji se odlučio već u najmlađim danima, prva znanja je upijao od strica, a kao mladić Mate je imao prvu fotografsku radnju u Posušju. Mlade supružnike put je iz Pogane Vlake pokraj Gruda vodio u Slavoniju, ali 1971. godine Makarska postaje njihova životna luka.

Ustrajnim radom, nimalo se ne štedeći, u Splitskoj 20 Brzice su savile obiteljsko gnijezdo. Jer, Mate je uvijek držao do obitelji i zajedništva. Ponosan je na sinove Ivana i Damira, kćer Smiljanu, a didovo srce bilo je ispunjeno veseljem kada bi na Božić oko sebe okupio i deset unučadi te troje praunučadi.

Kao što je bio predan svom fotografskom pozivu u kojemu je pomagala supruga, a sinovi su nastavili očevim stopama, Mato je bio radostan kada bi mogao pokazati svoj humani karakter.

Prije nego li je Hrvatska postala suverena država dugo je sanjao kada će doći taj trenutak da živi u svojoj domovini. Na tom putu ispunjavao ga je ponos jer su i njegovi sinovi bili na braniku i dragovoljno se uključili u Domovinski rat.

I kada je otišao u mirovinu Mato bi rado navratio u svoju radnju na Kačićevu trgu, uvjerio se da ‘dica’ dobro rade posao, a potom proćakulao s prijateljima.

I iako je bio u devetom desetljeću života ponovno se nije štedio u svom vrtu, a spretne ruke uvijek su našle nešto za popraviti i po kući. Didovi pomidori svima su bili posebni. Uvijek je čuvao sjeme. Sada je ostalo za nove generacije.

 

 

Jasna Morović

Print Friendly, PDF & Email

Sva prava na tekstove i slike pridržava gradsko glasilo Makarsko primorje.

Na vrh