MAKARSKI UMJETNIK IVO GLAVINA IVIĆ U 75. NE PUŠTA KIST, A NI MRIŽU –’Teško mi se odlučiti je li tramatu doživljavam kao sliku ili način života’

MAKARSKI UMJETNIK IVO GLAVINA IVIĆ U 75. NE PUŠTA KIST, A NI MRIŽU –’Teško mi se odlučiti je li tramatu doživljavam kao sliku ili način života’
Šezdesetih godina prošlog stoljeća dok su makarski mladići najradije trčali za balunom ili pjevali u klapi srednjoškolac s Vrpolja Ivo Glavina Ivić svoje preokupacije nalazio je u slikanju kojega je, tada i poslije, poput magneta ispunjavalo do kraja, tako je cijeloga života, a i u njegovoj 75.

- Nije bilo lako u to vrijeme biti umjetnik. Ljudi nisu baš razumjeli i gledali su ih s podsmijehom, kao na čudake. Velika je sreća što sam imao prijatelja pok. Matka Šimića. Išli smo zajedno na ‘tiće’, a u tim trenucima vodili duge razgovore o umjetničkim težnjama, a poslije smo bili i članovi ULUM-a Makarska te zajedno izlagali na skupnim izložbama, prisjeća se Ivo, iako u mirovini od 2005., još uvijek pun volje i želje za ribanjem, ali i slikanjem.

- Teško mi je reći što mi je draže. Lijepo je zaploviti pasarom i uloviti škarpinu. Uvijek prije nego li je spremimo za ručak ona ostavi svoj trag na mom štafelaju – iskreno će Ivo.

Druženje s kistom gotovo šest desetljeća ostavilo je veliki umjetnički opus. Procjenjuje da je naslikao više od tisuću manjih i većih slika. Nešto je sačuvano u kući na Racu, a najveći dio razasut je po cijelom svijetu.

- Ljudi jako vole moj način rada. Impresionist sam i nije mi potreban crtež da bi nastalo djelo. Samouk sam. Budući da motiv dva dana sazrijeva u mojoj glavi, i kada ruka krene, slika se rodi u trenutku. Najdraži motivi su mi oni morski, posebno tramate, migavice, nevere, makarske vedute… Čini mi se da uvijek kada stvaram mislim da neću uspjeti, a onda se dogodi iznenađenje. Ta ljepota je neobjašnjiva. Tako dok ribam mislim o kistu, a u kutku malog ateljea o mrižama. Sve me to neograničeno ispunjava, rekao bih, u mom slučaju je neraskidivo.

Ivo je završio Srednju ekonomsku školu u Makarskoj, radio je u Građevnom, Općini Makarska, Vodovodu, a naposljetku je u mirovinu otišao kao profesionalni ribar. Njegov umjetnički svijet itekako razumiju i prate supruga Nina, kćeri Paula te Ivana, a koja i sama ima likovnog dara. Za sada zatomljenog…

Lijepo vrijeme znak je da će Ivo na ribe, a čim baci sidro u luci otvara vrata svog slikarskog svijeta. Nastat će na kamenu likovna priča, oblutak će postati željeni suvenir, stari ribar privlačit će borama iz okvira.. Jer, ribarsko srce veliko je kao more, a sve zajedno se na kraju pretoči u slikarsku dušu čiji izdanci traju.

 

 

Jasna Morović

Print Friendly, PDF & Email

Sva prava na tekstove i slike pridržava gradsko glasilo Makarsko primorje.

Na vrh