ĆAKULA S POZNATIM MAKARANINOM NIKŠOM GILIĆEM O POČECIMA TURIZMA 1920. – ‘Na rivi je 40-tih godina prošlog stoljeća bio hotel do hotela, u gradu desetak, a sedam villa’

ĆAKULA S POZNATIM MAKARANINOM NIKŠOM GILIĆEM O POČECIMA TURIZMA 1920. – ‘Na rivi je 40-tih godina prošlog stoljeća bio hotel do hotela, u gradu desetak, a sedam villa’
- Makarska je već 20-tih godina prošlog stoljeća disala turistički, zvali su je ‘mali Pariz’. Prije Drugoga svjetskog rata na našim se plažama odmaralo više od dvije tisuće gostiju u jednom danu, a grad je tada imao dvije tisuće stanovnika. A, među prvima, 1920. godine, koje su se počele baviti iznajmljivanjem je bila moja nona Ane Puharić, rođ. Lulić. Imala je desetak soba u kući na Osejavi, na mjestu gdje su sada apartmani Lulić. Govorila je talijanski, sporazumijevala se i na njemačkom jeziku.Čak je nudila i doručak, a mlijeko su donosile mlikarice iz Velikog Brda, a i led je stizao u slami s Biokova – prisjeća se stari Makaranin Nikša Gilić, koji će za nekoliko dana proslaviti 84. rođendan. I sam se bavio turizmom, a sada je taj kolač prepustio sinovima Zvonku i Tomislavu.

Turistički vremeplov itekako je svjež u sjećanju Gilića, kojega svi zaljubljenici klapske pjesme znaju diljem Makarske, Hrvatske, a moglo bi se reći i svijeta. O počecima turizma u Makarskoj često je slušao od svojih starijih, a poslije ga i sam bio svjedokom.

- Naravno, noni je pomagala moja baka Elda, i tako je bilo sve do 1933. Bio je to u to vrijeme elitni turizam. Makarska je bila puna hotela na rivi, na kojoj su bili napisi Osejava, Makarska, Jugoslavija, Meteor, Central, Biokovo, Zagreb, Miramare, a na plaži Moskva, Park, Bellevue. Gosti, najviše ih je bilo iz Češke i Njemačke, su rado tražili i ville Grle, Nemčić, Rivijera (Žuta kuća), Irena, Ileana, Srzić.. Bile su to, do 40-tih godina 20. stoljeća, zlatne godine makarskog turizma – kazuje nam Nikša, koje se prepoznaju danas po imenima hotela Meteor, Bikovo, Miramare.

Niz je zanimljivosti koje pamti ovaj stari Makaranin.

- Živjelo se sporije, ali s više duše. Kako je bilo lijepo čekati uplovljavanje parobroda u luku ujutro i podne, jer ‘morska’ pruga je bio glavni način kako se stizalo i odlazilo iz grada. Moglo se i makadamom do Splita, i tri ure vožnje i treskanja. Sve do 1965. godine, kada je otvorena magistrala.

Nikša Gilić rado podsjeća na velikog turističkog znalca, umirovljenika, mr. sc. Milivoja Franića, koji je o počecima ‘gostiju’ u Makarskoj izdao i knjigu prije desetak godina.

- Nakon potresa 1962. godine turistička slika Makarske temeljito se mijenja. Po nekima je ona bolja, a ja imam drugačije mišljenje. Počeo je masovni turizam nakon 60-tih godina prošlog stoljeća, odmarališta, velike brojke u noćenjima, ali se izgubila draž, a za Makarsku se znalo reći da je na početku bila kao Opatija. Žao mi je zbog toga – nostalgično će Nikša Gilić, prisjećajući se kako je grad vrvio vjernim turistima, sobe su bile popunjene, stizali su telegrami, rezervacije pismima. I sve je štimalo. Okućnice su bile pune cvijeća, mirisale su gradele, turiste su čekale smokve na pjatu i bićerin rakije. Ta naša slika bila je takva reklama da je ujedno bila i prodana soba za dogodine – pamti Nikša, želeći da nove generacije na trenutak zastanu, a tehnološki napredak, nadograde onim po čemu je Makarska bila na dobrom glasu.

 

 

 

 

Piše i foto: Jasna Morović

 

 

Print Friendly, PDF & Email

Sva prava na tekstove i slike pridržava gradsko glasilo Makarsko primorje.

Na vrh